Razgovarali u Ljubljani 10. travnja 2010.
ORIS: Kako bi trebalo definirati neki kulturni spomenik, odnosno zgradu koja je spomenički zaštićena – koji su to elementi reprezentacije koji je definiraju prije i nakon obnove? Koliko radikalne zahvate taj spomenik može podnijeti, a da ono bitno, zbog čega je zaštićen, ostane i dalje prisutno?
Vasa Perović: Predmet je struke spomeničke zaštite da utvrdi koja zgrada postaje spomenikom i zašto je treba zaštititi. Zaštita ovisi o strukovnim mjerilima, koje je pak potrebno stalno razvijati i dopunjavati. Bilo bi zanimljivo Vaše pitanje postaviti i odgovornima za zaštitu spomenika. Vjerojatno bi se njihov odgovor razlikovao od arhitektova. Mislim da kulturni spomenik može ostati očuvan, ako uspijemo prepoznati njegove kvalitete i prije svega ako uspijemo također jamčiti njegovu programsku aktivnost i aktualnost. Često je od očuvanja starih zidova važnije kakav ćemo program između njih smjestiti, bez obzira na radikalnost obnove. Pokušat ću to ilustrirati na konkretnom primjeru Križanki, koje danas predstavljaju jedan od najljepših prostora u Ljubljani. Zbog izmjene programa u doba provedbe to je bila jedna od najradikalnijih obnova. Služba za zaštitu spomenika danas bi Križanke vjerojatno štitila par excellence. Plečnik je iznimno radikalnim zahvatom, kako oblikovnim tako i programskim, ostvario jednu novu kvalitetu.