Obnova Moderne galerije

arhitekti Matija Bevk, Vasa Perović
razgovarali Anja Planišček, Rok Žnidaršič

 

Razgovarali u Ljubljani 10. travnja 2010.

 

ORIS: Kako bi trebalo definirati neki kulturni spomenik, odnosno zgradu koja je spomenički zaštićena – koji su to elementi reprezentacije koji je definiraju prije i nakon obnove? Koliko radikalne zahvate taj spomenik može podnijeti, a da ono bitno, zbog čega je zaštićen, ostane i dalje prisutno?

 

Vasa Perović:  Predmet je struke spomeničke zaštite da utvrdi koja zgrada postaje spomenikom i zašto je treba zaštititi. Zaštita ovisi o strukovnim mjerilima, koje je pak potrebno stalno razvijati i dopunjavati. Bilo bi zanimljivo Vaše pitanje postaviti i odgovornima za zaštitu spomenika. Vjerojatno bi se njihov odgovor razlikovao od arhitektova. Mislim da kulturni spomenik može ostati očuvan, ako uspijemo prepoznati nje­gove kvalitete i prije svega ako uspijemo također jamčiti njegovu programsku aktivnost i aktualnost. Često je od oču­vanja starih zidova važnije kakav ćemo program između njih smjestiti, bez obzira na radikalnost obnove. Pokušat ću to ilustrirati na konkretnom primjeru Križanki, koje da­nas predstavljaju jedan od najljepših prostora u Ljubljani. Zbog izmjene programa u doba provedbe to je bila jedna od naj­radikalnijih obnova. Služba za zaštitu spomenika danas bi Kri­žanke vjerojatno štitila par excellence. Plečnik je iznimno radikalnim zahvatom, kako oblikovnim tako i programskim, ostvario jednu novu kvalitetu.